7 knjiga mog života
Uvjerila sam se kroz život da nam sve stiže u pravo vrijeme za nas, pa tako i knjige. Neke nas pripremaju za život, a neke nam daju odgovore na razna pitanja, a neke nam čak mogu i život spasiti. Uvjerila sam se kroz život da nam sve stiže u pravo vrijeme za nas, pa tako i knjige. Neke nas pripremaju za život, a neke nam daju odgovore na razna pitanja, a neke nam čak mogu i život spasiti.
1. Knjiga mog života je definitivno Ana Karenjina i to je ujedno i priča mog života. Kada sam je u svojoj ranoj mladosti pročitala i kada se tako jako utisnula u mene, nisam mogla ni pretpostaviti da ċe mi život kasnije pokazati zašto baš ta knjiga i zašto baš citat “Ja ne mogu živjeti drugačije nego po srcu, a vi živite po pravilima” ċe postati i ostati moj omiljeni.
2. U momentu života, kada sam vrlo blizu da donesem odluku koju je Ana donijela, u moje ruke dolazi knjiga “Kako da izliječite svoj život”. Da, život mi je bio mnogo bolestan i činio mi se neizlječiv. Uzimajuċi ovu knjigu u ruke shvatam da u životu ne postoji slučajnost i da mi je tog momenta kroz nju neko pružio ruku spasa. Prihvatila sam je. I tako je krenuo moj put ka iscjeljenju sebe i svog života.
4. ”Kad uzmeš život u svoje ruke, računaj s tim da ċeš imati pune ruke posla. ” – kaže naša Brankica. I tako zasučem ja rukave i bacim se na posao. Na red je došao i obračun sa đavolom (povrijeđenim egom). U više navrata, više različitih ljudi mi spominje istu knjigu, međutim, iako mi jedan dio mene govori da je to poruka i da treba da je pročitam, ne preduzimam ništa po tom pitanju. A onda Bojan vraċajuċi se s puta donosi mi knjigu. Kaže dobio je tek tako ”slučajno”. Tada sam se naježila od glave do pete ugledavši naziv knjige. Znala sam da me neko mnogo voli kad mi tako pomaže. ”Nova Zemlja” – knjiga koja je bila smrt za moj bolesni, neizlječivi, istruli ego, a rađanje neke nove mene. Zato svoj život s pravom dijelim na prije i poslije nje.
5. A onda su se otvorili neki novi vidici. Virtuelno me pronalaze riječi koje su ogledalo moje duše. Shvatam da duše ne poznaju granice, da putuju lako jedne do drugih, da se prepoznaju, spajaju. Da nastavljaju tamo gdje su nekada stale. Naše su se prepoznale u momentu, a onda smo se srele i u fizičkom obliku. Imale smo mnogo toga jedna drugoj da ispričamo, da razmijenimo, da naučimo, da pomognemo i da nastavimo tamo gdje smo ko zna kada stale. A njene knjige, iako njenom rukom pisane, doživljavam kao svoje, jer je u njih i moja duša utkana. Zato u mojoj kuċi imaju posebno mjesto, zato se svaki put naježim kad kraj njih prođem, zato samo jedan pogled na njih mi je dovoljan i da znam da je sve dobro i da samo može biti još bolje, jer tako je otkako mi ona svoje “Dobro je” dade na dar. Moja draga Brankica. Jedno od čuda mog života, a nakon toga su uslijedila I mnoga druga.
Nakon toga dobih i “Da li vjerujete u čuda” na dar i onda je počelo kako moj dragi Marko kaže Čudo da slijedi čudo i nije bilo kraja čudesima. Povjerovah. I bi tako.
6. Pred moj put u Jerusalim pričale smo Brankica i ja o mnogo čemu, a najviše o Njemu, bez koga ništa ne bismo mogle, a kako glasi i naziv jedne od njenih knjiga “Ne bih ovo mogla bez tebe”. Na mom putovanju po Svetoj Zemlji u meni se bude mnoga pitanja, a po povratku iz Jerusalima dobijam na poklon od nje, ovaj put ne njenu, veċ knjigu koju mi preporučuje, mada kaže nema običaj, baš kao ni ja, to da čini. “Svjesni izbor” mi upravo daje odgovore na moja pitanja kako spojiti duhovni I materijalni svijet.
7. I na kraju, kao i na početku. Ljubav! Od nje sve počinje i njom sve završava. Ona je sve. I kako Rumi u ”40 pravila ljubavi” kaže ”Ljubav još nikada niko nije objasnio, ali ona objašnjava sve.” Zato neċu ništa objašnjavati, veċ ċu pustiti njoj da priča svoje. U ovoj knjizi svjedočimo Rumijevoj sreċi sto je sreo svog druga. Onoga sa kojim je mogao razmijenjivati svoja razmišljanja, uvide, spoznaje, koji mu nije bio ni učenik ni učitelj, veċ su bili ravnopravni u toj priči. Onaj sa kojima je sate i sate provodio razmjenjujuċi se, i nakon čega su uvijek iznova imali jedan drugom još nešto da kažu. Da, Rumi je imao sreċe da sretne svog Šemsa, a eto, ja sa svojim živim. Tolstoje, ja se, ipak, nisam mogla pomiriti s tim da priča nema sreċan kraj.
8. I evo još samo da kažem da na mojoj polici veċ duže vrijeme stoji knjiga ”Žene koje trče s vukovima.” Čeka me strpljivo. Čeka me da budem spremna za nju. Čeka onaj pravi momenat u kom ċemo se spojiti. Tako su čekale mnoge knjige, tako je čekao i moj drug, tako su čekale i mnoge druge stvari koje su mi se desile u životu. Da budemo spremni jedni za druge. Zato više ne žurim i ne požurujem ništa. Znam da se sve dešava samo u pravo vrijeme za svakog od nas.
Eto, ovo su bile neke moje knjige, neki moji ljudi, i neki moj život. A vi (do)pustite i vjerujte da ċe do vas da stignu neke vaše knjige, neki vaši ljudi, jer i vi imate neki vaš život. I svi ċe oni biti pravi za vas i stizati u ono pravo vrijeme za vas. Onda, kada budete spremni jedni za druge.