Novorodjena žena
Rad na sebi nije nešto gdje upišeš jedan kurs ili neki program i riješio si sve svoje životne izazove i završio sav posao. Rad na sebi je proces životni i traje cijeli život, ali što više slojeva skidamo sa sebe i što se više približavamo onoj istinskoj sebi postajemo sve laganiji i zadovoljniji i život nam postaje igra, a ne borba, te se tako sa svim životnim izazovima mnogo lakše nosimo i na njih drukčije gledamo.
Ovaj program je za tebe koja si spremna da radiš duboko i temeljno. Spremna si da zaviriš u svaki kutak sebe i da ga osvijetliš, prozračiš i očistiš, a potom obojiš u neke tvoje boje. Često put samospoznaje metaforički nazivamo Put povratka Kući. Pošto smo mi ta Kuća, ovo će biti putovanje koje će zaviriti u svih 9 dijelova tvoje Kuće, kako one metaforične, tako i one stvarne. Sve je povezano pa tako i prostor u kome živimo je povezan sa nama.
Čistićemo i unutra i spolja i raditi na 9 područja našeg života:
OBILJE/BLAGOSTANJE
PORODICA/ZDRAVLJE
KARIJERA/POSAO
LJUBAV/PARTNERSTVO
KREATIVNOST/DJECA (uključujući i tvoje unutrašnje dijete)
Lični DUHOVNI RAST/SAMOSPOZNAJA
Lični NAPREDAK/REPUTACIJA
PUTOVANJA (unutrašnja i vanjska)
i na kraju
Novorođena – CIJELA TI
Ovo putovanje će da traje devet mjeseci, jer kao što rekoh ovo je proces i ja ne vjerujem u uspjeh preko noći i instant rješenja. Ja vjerujem u duboki i posvećeni rad, koji polako, ali sigurno donosi željene rezultate i promjene. A simbolično je i nekako vjerujem, da baš toliko treba da se (po)rodiš neka nova TI ili bolje rečeno ona prava TI. To što ćemo da radimo duboko i intenzivno, ne znači da nećemo dobro da se zabavimo. Biće mnogo zanimljivosti, igara i zabave, ali i onih malo manje zabavnijih procesa na koje moraš biti spremna da bi došla do željenog rezultata. Moraš biti spremna da udahneš prašinu, da osjetiš smrad smeća i da siđeš u mračni podrum i sretneš se sa svim onim skeletima koje godinama držiš tu.
Ako nisi spremna da se suočiš sa svojim mrakom, sa dijelovima sebe u koje nisi smjela da pogledaš, da se otkriješ potpuno, da tragaš i istražuješ, da se posvetiš sebi i da preuzmeš potpuno odgovornost za sebe i svoj život, onda ovo putovanje nije za tebe, jer ćeš svakako usput da nađeš izgovore i odustaneš. Ako očekuješ da ću ja da te ispravim, popravim, da ti dam odgovore i rješenja, onda te opet molim da ne krećeš na ovaj put sa mnom.
Ali ako si spremna da život uzmeš u svoje ruke, da sa mnom i ostalim dušama sličnim tebi dijeliš i suze i smijeh, i sve ono što nisi do sada imala hrabrosti da podijeliš s nekim, da uz moju pomoć i podršku pronađeš odgovore u sebi, onda sam tu za tebe i onda te pozivam da nam se pridružiš da putujemo zajedno.
Program je online i radi se sa grupom duša koje su na istom putu kao i ti.
Sve o programu Novorođena Žena možeš pročitati ovdje
KUĆA
Kada se osvrnem na godine koje su iza mene, moglo bi se reći da sam negdje na pola puta ovozemaljskog mi trajanja, ali za mene je ovo kraj. Kraj puta koji me je doveo natrag Kući…
Prije mnogo, mnogo godina, dok sam još bila stanar svoje Kuće, rekli su mi da nije dovoljno dobra.
Počeli su da je porede sa drugim; ukazivali na razne nedostatke, često lupali po njoj svim i svačim ispitujući njenu čvrstinu, a potom ukazujući na sve ono što bi na njoj trebalo promijeniti da bi bila dobra. Svako bi imao svoju viziju Kuće, a ja sam se trudila da im ugodim, misleći da će im, ako je promijenim, biti lijepo tu i da će konačno da je prihvate. Farbali su je u svoje boje, namiještali i razmiještali po svom ukusu, zatrpavali svim i svačim i, što su se oni tu bolje osjećali, meni je bilo sve gore. Kuća je sve više gubila svoju autentičnost i vremenom izgubila najvažniji dio Sebe, svoj duh.
Tako sam vremenom počela da se osjećam loše u sopstvenoj Kući, pa sam, eto, počela da se zgražavam nad njom, da zatvaram oči, da navlačim zavjese, gasim svjetla… Vremenom je postalo neizdrživo i nesigurno boraviti u njoj, jer joj je od silnih pukotina prijetio kolaps, pa sam pobjegla glavom bez obzira.
Ne znam više ni sama koliko je trajao taj bijeg. Tumarala sam okolo putevima bola, patnje, ljubomore, zavisti, očaja, mržnje, nemoći i potpune izgubljenosti.
Otišla sam daleko od svega…pa i od samog Boga.
Na kraju sam Ga ipak MOLILA da dođe i da me uzme Sebi. Došao je, pomilovao me po glavi i rekao da još nije vrijeme da krenem, ali da je vrijeme da se vratim.
„Gdje?”, upitah začuđeno. „Pa, natrag, Kući”…
I poslušah Ga, osjećajući to cijelim bićem kao jedinu pravu Istinu.
U trenu pomislih da ne znam kojim putem da krenem, ali mi neki Glas iz dubine duše došapnu da postoji
Samo Jedan Put,
Put Ljubavi
i da ću ga pronaći
prateći Srce i Znakove kraj puta.
I, eto, moje srce i znakovi koje sam naučila da čitam i prepoznajem doveli su me ovdje gdje sam danas – kod Kuće.
Dočekalo me je tu mnogo posla; krpljenja pukotina, čišćenja, izbacivanja nagomilanog smeća i svega nepotrebnog, a najviše onog što nije bilo moje. Gulila sam sloj po sloj, dok na kraju nisu ostali goli zidovi. Fasada mi više nije bila potrebna.
Kuća je bila savršena baš onakva kakva JESTE. Oprala sam prozore, razmakla zavjese, popalila svjetla i nabacila svoje boje! Sa ponosom mogu reći da je to opet Moja Kuća, savršena, kakva je od samog početka bila.
Sada sam tu.
Ne tumaram više okolo. U svom sam, na svom. Kome se sviđa, dobrodošao je, a kome ne, s ljubavlju ću ga ispratiti i poželjeti sretan put. Nema više bježanja, nema nenajavljenih gostiju, nema iznenađenja. Sve i svakog prihvatam, jer znam da nije slučajno tu, ali svoje Svjetlo više ne gasim zato što nekom ide u oči. Svoje prozore ne zatvaram zato što su im okviri preuski ili preširoki za nečije poglede. Svoju Vatru ne stišavam zato što neko ne podnosi Toplinu. Ne biram sivilo zato što drugi ne razaznaju Boje. Uživam u Svjetlosti i toplini Svog doma.
Zato i vi vodite računa o svojoj Kući.
Budite svoj gazda. Vaša kuća, vaša pravila.
Biće onih kojima će vaša Svjetlost zasmetati, jer su im se oči već navikle na mrak, ali biće i onih koje će baš ta Svjetlost privući dok tumaraju okolo mrakom. Zakucaće na vaša vrata tražeći utočište, a onda će, okrijepivši se i nahranivši se Toplinom i Ljubavlju vašeg doma, poželjeti i sami da potraže Put do svog.
Pomozite im tako što ćete ih dobro spremiti za Put. Put koji sami moraju preći…
Beskućniku nećemo pomoći ako napustimo svoju Kuću, već ako mu pokažemo kako da stigne do Svoje.
Dosta je bilo lutanja!
Svi pravac Kući.
(Iz knjige Tebi, mila moja)
